Hrvatski su menadžeri prilično skupa roba za svog poslodavca. Da bi mu isplatio 1500 eura mjesečne neto plaće, ukupna je obveza poslodavca dvostruko veća – 3024 eura. Kad je riječ o menadžerima koji mjesečno na ruke dobiju oko 3 tisuće eura, razlika je još veća – sa svim obvezama premašuje 7100 eura na mjesec! Niz međunarodnih usporedbi pokazuje da Hrvatska ulazi među deset zemalja po poreznom opterećenju visokih plaća, na što su mnoge multinacionalne kompanije odgovorile preseljenjem regionalnih ureda iz Zagreba na jeftiniji istok.
Siromašan srednji sloj
Hrvatski problem nisu samo visoka opterećenja na menadžerske plaće već općenito skupa država koja utječe i na cijenu rada. U većini europskih zemalja visoka neto plaća na koju se primjenjuje gornji porezni razred premašuje 10.000 ili 15 tisuća eura mjesečno – dok se kod nas najveća stopa počne primjenjivati već na plaću iznad 1100 eura.
Naš je porezni sustav donekle blagonaklon samo prema radničkim minimalcima i ljudima koji zarađuju manje od 3 tisuće kuna na mjesec, no granica socijalne osjetljivosti države prestaje već kad je riječ o neto plaći većoj od 3500 kuna neto. Posljednjim promjenama poreznih razreda, oni koji zarađuju iznad 3500 kuna neto smješteni su u srednji sloj, a svi koji imaju neto plaće iznad 8 tisuća kuna mjesečno smatraju se bogatašima i na njih se primjenjuje progresivna stopa poreza na dohodak od 40 posto te, dakako, lokalni prirez koji je u Zagrebu 18 posto.
– Gotovo sve multinacionalne kompanije preselile su regionalne urede iz Slovenije i Hrvatske u Beograd ili Bukurešt, a u posljednje vrijeme idu i u Atenu – kaže ekonomist Đuro Njavro, koji ističe da je visoko porezno opterećenje jedan od razloga zbog kojega Hrvatska gubi regionalna središta, a među zadnjima su na istok otišli iz Nestléa i L’Oréala.
– Kad je riječ o ukupnom trošku plaća, drastičan su primjer Bugarska i Hrvatska u kojima je razlika više od sto indeksnih poena! Samo u Hrvatskoj rastu porezi i doprinosi s porastom plaće, u Srbiji i Makedoniji udio je davanja isti, a u Bugarskoj postoji “plafon” na doprinose pa ukupna davanja nisu progresivna i prohibitivna kao kod nas – kaže Njavro.
Gdje je najbolje
Prema podacima domaće statistike – neto plaće veće od 8 tisuća kuna prima 11,6 posto zaposlenih u tvrtkama ili oko 110 tisuća zaposlenih u zemlji. Primjerice, više od 8 tisuća zarađuje svaki treći zaposleni u telekomunikacijama, gotovo svaki drugi u zračnom prijevozu, 30 posto zaposlenika u financijskim djelatnostima, 35 posto zaposlenih u znanosti, 15 posto u zdravstvu, 18 posto u javnoj upravi, a u industriji svega 8 posto. Najveća stopa poreza na dohodak iznosi 40 posto, a primjenjuje se na poreznu osnovicu iznad 8800 kuna, odnosno dio plaće koji se dobije nakon što se oduzmu mirovinski doprinosi i osobni odbici. Više od 15 posto zaposlenih u zemlji zarađuje manje od 3100 kuna mjesečno, a plaća svakog trećeg zaposlenog u državi je između 5000 i 8000 kuna.
>>
